Nisu lonci igračke

Nisu lonci igračke

Da se podom vuku

I još naopačke

Al' što mogu

Kad  baš volim

S njima radit buku

Nisu lonci igračke

Al' malenu ruku

Raduju te zvečke

Kad god mogu

Zveket volim

I cuclati čuku

Ma-Ta-Ba-Da

Ma-ma, ma-ma,

Znaš i sama,

Zašto sada ta galama.

Zubić raste, hoću piti,

Čiste guze uvijek biti!

Ta-ta, ta-ta,

Ti sve znaš,

Tek  ponekad zabrljaš.

Tvoja pomoć treba ma-mi.

Ne možemo baš sve sami.

Ba-ka, ba-ka,

Zna baš svaka,

Koliko je ljubav jaka

I koliko meni treba.

Pa me voli sve do neba.

Dje-de, dje-de,

Cupkaj samo

Gore, dolje, tamo, amo.

Pričaj meni svoje zgode,

Kada Sunce spavat ode.

Spavaju ulice.

Samo nježni noćni zrak,

Na prstima nasumce,

Traži neke mlade ljubavi,

Da im trnce podari.

Spavaju prozori.

Možda netko još nad knjigom klati glavu,

Dok Mjeseca blago svjetlo

Zadirkuje umorne crjepove.

Baš sve je zaspalo.

Baš kao ovo malo čudo između nas.

Šapuće glas,

Da ne probudi

Ovo malo čudo između nas.

Ti i ja,

Kao stvoreni

Za ovo malo čudo između nas.

Tri slonića

Pobjegla su iz vrtića zaigrana tri slonića.

Preko stuba puf na cestu,

Škripom auto stade.

Sve u strahu prijeđu oni,

A svud bruje kamioni.

Na očima sad su uši

I suzice se sjaje,

Od te silne vreve, graje

I smoga što guši.

Došli su u centar grada

Gdje velika djeca žure.

Prvi slonić tad zaurla,

Drugom skoro strada surla,

Trećem sve je bilo jasno,

Hajdmo natrag, nije kasno.

Vratila se tri slonića,

Sretno stazom do vrtića,

A kad tamo uplakana, 

Svakog od njih čeka mama.

Sva tri ciće svojoj mami,

Nikad više u grad sami.

Izvor sreće

Pitao sam šume, cvijeće:

„Gdje je izvor moje sreće?“.

Pitala sam list i deblo,

To što mi je srce zeblo.

Pitao sam buk i vodu,

Oni znaju svaku zgodu.

Izvor tajnu na moje uho,

Šapni zujava ti mala muho.

Saznat izvor hitro hoću,

Kreketava žabo na lopoču.

„Izvor ti je medom skriven“,

Hihotale su cvijetu pčele.

„Izvor su Sunce i kiše“,

Vijale su vjetru jele.

Kad  poštanski sandučić jednog dana

Napisao pismo kaže mama.

Slova pišu tko čitati zna:

„Izvor sreće to sam ja!“.

Šare

Leptirići, bubamare,

Svi imaju divne šare,

Svaka bara i livada,

Svaki potok ili otok,

Baš sve ima divne boje,

Gdje šareni se kukci roje,

Gdje šareno cvijeće vlada,

Tu čarolija je sklada.

Svuda nose svoje šare,

Leptirići, bubamare,

Svuda svoja krila šire,

Tek se noću neki smire.



Leti, leti pčelica

Leti, leti pčelica

Od cvijeta do cvijeta.

Traži malo slatkog soka,

Zato stalno leta.

Leti,leti pčelica

Sve dok Sunce sija.

Maloj pčeli treba meda.

To joj jako prija.

Leti, leti pčelica,

A kad Sunce zađe,

Tad u mednom pčelinjaku

Svoj krevetac nađe.

I tebi meden sanak dijete

Na oči stiže brz,

Jer su pčele već odavno

Bzzzzzzzzzzz…

Žabac

U potoku punoglavac,

Pomislio da je vrabac,

Pa krakovima lepeće,

Svima živ, žav sad krekeće.

U potoku punoglavac,

Pomislio da je prase,

Pa po mulju se okreće,

Roktajući sad krekeće,

Jednog dana kraj potoka,

Vidio je smeđu koku,

Kukuriku kreketao,

Sve do mraka nije stao.

U potoku punoglavac,

Shvatio je da je žabac,

Pa je usta napuhao

I krekećuć ' odskakao.

Magarac i Mjesec

U zaselku malom magarac njače,

Mjesec bi da žvače,

Jer mu škrtac zvjezdice skrio

Pa spavat ne može tko mu je mio.

U zipki drvenoj u san se ne da,

Očima zaigranim mamu gleda.

I svirce i pijevce zbunjuje svijetlom,

Da ga je barem dohvatit metlom,

Da Sunce ne glumi usnuloj šumi

I štalici da ne glumi dana.

Kukurikne li pijevac sada

Ostat će prazna slama.

Dočeka li jutra družina budna,

Svi će mamurno lunjat amo-tamo,

Ovce će s konjima djetelinu pasti,

Posijano žito na krovu će rasti,

Za doručak će ljudi večeru spremat',

Samo će beba sretno drijemat'.

(Tribute to Zvonimir Balog :-))

Peti element

Ljubav je javna tajna, prepoznatljiva sa milijardu lica,
Ljubav zvuči kao rika lava, ljubav kao simfonija ptica.
Zvijezde što pozornicom sjaje, i padaju u tvoje oči,
Kad daskama tišina zaigra, znak su da ljubav traje.

Vatra

O čemu razmišljam u cik zore,
Dok prve zrake daju očima smisao,
Dok voda budi lice?
O čemu razmišljam dok dišem,
A iz zasjenjenih grana jutra pozdravljaju ptice?

O čemu razmišljam u podne
Kad Sunce pozdravlja me s trona
Tako dragom okrjepom za tijelo?

O čemu razmišljam
Kad ne čujem te što mi govoriš,
Dok rijeke misli cestama žubore?

O čemu razmišljam dok zvijezdama se kiti nebo?
O čemu razmišljam u smiraju dana,
Dok oči se sa snom bore
I kad opsjena šapuće
Da zavladala je tama?

Jedna mala iskra života
Otela mi misao
I u trenu postala
Sav moj smisao.

Voda

U sigurnoj luci svoje majke
Ploviš punim jedrima slobode
I znaš da je život poput bajke
Jer te čuvaju sretne vode

Za mene ti si od Sunca dano
Svjetlo što treperi trajno
Kapi kiše i more slano
I sve što kroz njih sja sjajno

Smijeh već zvoni na naša vrata
Otključane sve su misli
Kruže koncentrični valovi sreće
Ipak se kreće
Ipak se kreće

Kap do kapi
Rijeka do rijeke
Mora postaju oceani
A tebe i mene spaja ljubav
I u tome nismo sami

Zemlja

Pogledaj u lice Zemlje.

To je majka sa previše bora.

U taj svijet mora i mora

Dolaziš ljubavi moja.

Pogledaj lice svoje majke

To je ono što pažnje vrijedi.

Ako smjesa je Iskon svjetla i tame

Tu je ljubav što nikad ne blijedi.

Majko Zemljo,

Ženo u sjeni,

Ovu ljubav u meni dijelim u mijeni.

Majko Zemljo,

Dosta je muke,

Za mali tricikl ispruži ruke.

Zasadi ljubav umjesto mina

I protrči gol ispod duge.

Za vrijeme najveće plime

Nasuči navike na obale taštine.

Odjeća je nošena već bezbroj puta

I puna je zakrpa začahurenog svijeta.

Samo budi hrabar

I zatrubi u taj mali, šareni tricikl

Majko Zemljo,

Ženo u sjeni,

Ovu ljubav u meni dijelim u mijeni.

Majko Zemljo,

Dosta je muke,

Za mali tricikl ispruži ruke.

Zrak

Mali glasnici igraju na zrakama jutra.
Naši pogledi ne mare za jučer i sutra.
U smijehu okrećeš glavu od jutarnjeg daha
 Dok osjetljivi struk pod prstima ludi.
Na granici ugode to te lako razbudi.

Igramo se dahom.
Po staklima pišemo.
Sa svijetom nesvjesno dišemo,
A pod nogama našim muziciraju cijevi,
Pucaju prozori i lupaju vrata.
Ove ruke nisu rođene za okove sata.

Neka zaplaču sva djeca prvim dahom života.
Saznat ćeš  oko nas zašto lebdi lišće.
Osjetiš li vjetar kako struji kroz prste,
Kreni preko zebre,
Odjeni sreću na lice
I natjerat ćeš osmijehe da krstare k'o ptice.

Moj tata superheroj

Moja tata je superheroj
I svakog dana čini razna čuda.
On je fora lik, kao iz bajke.
Po sobi noću sa mnom krivuda.

Prematalicu kad napadnemo moj tata i ja,
Mama zna da opet bit će rata,
Al' pušta tatu da bude malo važan,
Dok ne stigne moja nova granata

Moja tata je superheroj.
U glavi mu raste divno cvijeće.
Zato ga pipicom zalijevam
I vidim da mu godi jer puca od sreće.

Moj tata brzo kopča stvari.
On stvaaarno stručno široko povija.
Ma pusti mama što drži pet minutica
I što se s prednje strane ne kopča ta tutica.

Moj tata je superheroj
Premda mu kostim ne krase simboli
I nikada neće zaraditi na tom logou
Srca što bezuvjetno voli.