Pitao sam šume, cvijeće:
„Gdje je izvor moje sreće?“.
Pitala sam list i deblo,
To što mi je srce zeblo.
Pitao sam buk i vodu,
Oni znaju svaku zgodu.
Izvor tajnu na moje uho,
Šapni zujava ti mala muho.
Saznat izvor hitro hoću,
Kreketava žabo na lopoču.
„Izvor ti je medom skriven“,
Hihotale su cvijetu pčele.
„Izvor su Sunce i kiše“,
Vijale su vjetru jele.
Kad poštanski
sandučić jednog dana
Napisao pismo kaže mama.
Slova pišu tko čitati zna:
„Izvor sreće to sam ja!“.
Nema komentara:
Objavi komentar
Nek stranice ove komentari vaši krase.
Ne čuvajte mišljenje za se :-)