Peti element

Ljubav je javna tajna, prepoznatljiva sa milijardu lica,
Ljubav zvuči kao rika lava, ljubav kao simfonija ptica.
Zvijezde što pozornicom sjaje, i padaju u tvoje oči,
Kad daskama tišina zaigra, znak su da ljubav traje.

Vatra

O čemu razmišljam u cik zore,
Dok prve zrake daju očima smisao,
Dok voda budi lice?
O čemu razmišljam dok dišem,
A iz zasjenjenih grana jutra pozdravljaju ptice?

O čemu razmišljam u podne
Kad Sunce pozdravlja me s trona
Tako dragom okrjepom za tijelo?

O čemu razmišljam
Kad ne čujem te što mi govoriš,
Dok rijeke misli cestama žubore?

O čemu razmišljam dok zvijezdama se kiti nebo?
O čemu razmišljam u smiraju dana,
Dok oči se sa snom bore
I kad opsjena šapuće
Da zavladala je tama?

Jedna mala iskra života
Otela mi misao
I u trenu postala
Sav moj smisao.

Voda

U sigurnoj luci svoje majke
Ploviš punim jedrima slobode
I znaš da je život poput bajke
Jer te čuvaju sretne vode

Za mene ti si od Sunca dano
Svjetlo što treperi trajno
Kapi kiše i more slano
I sve što kroz njih sja sjajno

Smijeh već zvoni na naša vrata
Otključane sve su misli
Kruže koncentrični valovi sreće
Ipak se kreće
Ipak se kreće

Kap do kapi
Rijeka do rijeke
Mora postaju oceani
A tebe i mene spaja ljubav
I u tome nismo sami

Zemlja

Pogledaj u lice Zemlje.

To je majka sa previše bora.

U taj svijet mora i mora

Dolaziš ljubavi moja.

Pogledaj lice svoje majke

To je ono što pažnje vrijedi.

Ako smjesa je Iskon svjetla i tame

Tu je ljubav što nikad ne blijedi.

Majko Zemljo,

Ženo u sjeni,

Ovu ljubav u meni dijelim u mijeni.

Majko Zemljo,

Dosta je muke,

Za mali tricikl ispruži ruke.

Zasadi ljubav umjesto mina

I protrči gol ispod duge.

Za vrijeme najveće plime

Nasuči navike na obale taštine.

Odjeća je nošena već bezbroj puta

I puna je zakrpa začahurenog svijeta.

Samo budi hrabar

I zatrubi u taj mali, šareni tricikl

Majko Zemljo,

Ženo u sjeni,

Ovu ljubav u meni dijelim u mijeni.

Majko Zemljo,

Dosta je muke,

Za mali tricikl ispruži ruke.

Zrak

Mali glasnici igraju na zrakama jutra.
Naši pogledi ne mare za jučer i sutra.
U smijehu okrećeš glavu od jutarnjeg daha
 Dok osjetljivi struk pod prstima ludi.
Na granici ugode to te lako razbudi.

Igramo se dahom.
Po staklima pišemo.
Sa svijetom nesvjesno dišemo,
A pod nogama našim muziciraju cijevi,
Pucaju prozori i lupaju vrata.
Ove ruke nisu rođene za okove sata.

Neka zaplaču sva djeca prvim dahom života.
Saznat ćeš  oko nas zašto lebdi lišće.
Osjetiš li vjetar kako struji kroz prste,
Kreni preko zebre,
Odjeni sreću na lice
I natjerat ćeš osmijehe da krstare k'o ptice.

Moj tata superheroj

Moja tata je superheroj
I svakog dana čini razna čuda.
On je fora lik, kao iz bajke.
Po sobi noću sa mnom krivuda.

Prematalicu kad napadnemo moj tata i ja,
Mama zna da opet bit će rata,
Al' pušta tatu da bude malo važan,
Dok ne stigne moja nova granata

Moja tata je superheroj.
U glavi mu raste divno cvijeće.
Zato ga pipicom zalijevam
I vidim da mu godi jer puca od sreće.

Moj tata brzo kopča stvari.
On stvaaarno stručno široko povija.
Ma pusti mama što drži pet minutica
I što se s prednje strane ne kopča ta tutica.

Moj tata je superheroj
Premda mu kostim ne krase simboli
I nikada neće zaraditi na tom logou
Srca što bezuvjetno voli.