Zrak

Mali glasnici igraju na zrakama jutra.
Naši pogledi ne mare za jučer i sutra.
U smijehu okrećeš glavu od jutarnjeg daha
 Dok osjetljivi struk pod prstima ludi.
Na granici ugode to te lako razbudi.

Igramo se dahom.
Po staklima pišemo.
Sa svijetom nesvjesno dišemo,
A pod nogama našim muziciraju cijevi,
Pucaju prozori i lupaju vrata.
Ove ruke nisu rođene za okove sata.

Neka zaplaču sva djeca prvim dahom života.
Saznat ćeš  oko nas zašto lebdi lišće.
Osjetiš li vjetar kako struji kroz prste,
Kreni preko zebre,
Odjeni sreću na lice
I natjerat ćeš osmijehe da krstare k'o ptice.