Tri slonića

Pobjegla su iz vrtića zaigrana tri slonića.

Preko stuba puf na cestu,

Škripom auto stade.

Sve u strahu prijeđu oni,

A svud bruje kamioni.

Na očima sad su uši

I suzice se sjaje,

Od te silne vreve, graje

I smoga što guši.

Došli su u centar grada

Gdje velika djeca žure.

Prvi slonić tad zaurla,

Drugom skoro strada surla,

Trećem sve je bilo jasno,

Hajdmo natrag, nije kasno.

Vratila se tri slonića,

Sretno stazom do vrtića,

A kad tamo uplakana, 

Svakog od njih čeka mama.

Sva tri ciće svojoj mami,

Nikad više u grad sami.

Izvor sreće

Pitao sam šume, cvijeće:

„Gdje je izvor moje sreće?“.

Pitala sam list i deblo,

To što mi je srce zeblo.

Pitao sam buk i vodu,

Oni znaju svaku zgodu.

Izvor tajnu na moje uho,

Šapni zujava ti mala muho.

Saznat izvor hitro hoću,

Kreketava žabo na lopoču.

„Izvor ti je medom skriven“,

Hihotale su cvijetu pčele.

„Izvor su Sunce i kiše“,

Vijale su vjetru jele.

Kad  poštanski sandučić jednog dana

Napisao pismo kaže mama.

Slova pišu tko čitati zna:

„Izvor sreće to sam ja!“.