Danas ćemo prvi put
S klipom ubrat kukuruz žut,
I vidjet ćemo pravu kravu
Da li ima boju plavu.
Sretnu djetelinu ćemo tražit,
I prirodnu travu gazit,
Za rogove primit kozu,
Kao igraču konzolu,
I u zube gricnut lozu,
Pa se divit divu volu.
Miris drva štala ima,
Bez betona što se klima,
A još miriše u njoj štošta,
I kokoš što skače svuda,
I magare što s nama vrluda,
I janjad što bleji u nas,
Posvuda rasut klas,
A pod krovom stog od sjena,
I nigdje cijena izvješena,
Za tucet jaja i brdo hrena.
Došlo tako ručka vrijeme,
Nije bilo baš dileme,
Od kud sada ti pohanci,
Kukuruzni fini slanci,
Od vatre mirisna krumpira,
Palačinki od čarobnog pira,
Pa na sve to čudo od džema,
Što sve tu od voća nema,
Da domaćin pravi bude,
Poputninu još nam sprema.
Još je bilo dosta dana,
Za loptu po livadi tjerati,
Pa se po hrastu starom verati,
I po šumi biciklom jurcati,
U građevinska se kolica ukrcati.
Uz drvenu pušku, luk i strijelu,
Indijanaca je bilo svud po selu,
I noć prekrije varoš cijelu.
A da se preselimo već sutra,
Pričali smo sljedećeg jutra.
