Moje

Da li znate onog Moju?

Igračku taj ne da svoju.

Kad ga moliš: „Daj mi Moje?“

Brzo skoči: „Ne dam! Moje!“

Igra tako cijeli dan,

Sve dok ga ne svlada san,

Al igračke ne da nikom,

Brani rukom, brani vikom.

Jednog dana vidje Tebi,

Igračke ni jedne ne bi.

Ostavila sve kod kuće,

Pa sad plače i jauče.

Odluči odjednom Moje

Igračke podijelit svoje.

Nije lijepo samo sebi.

Želim stvari dijelit s Tebi.

Kakva samo radost nasta',

Kad izvoli reče Moje.

Ozarena sva bi Tebi.

Pljeskao je Moje sebi.

Dijeli, druži i ne viči,

Poanta je ovoj priči.

Ljepše je kad bar je dvoje,

Sad se tako igra Moje.